TREŠNJA VIŠNJA

Bila jednom jedna mala, slatka trešnja. Po svemu je bila obična, osim po jednomu. Zvala se – Višnja. I zbog toga je bila jako nezadovoljna, jer su je svi zadirkivali. I jako se ljutila na roditelje zato što su joj dali takvo ime. A mama joj se opravdavala da ga je dobila po jednoj njenoj dobroj prijateljici iz djetinjstva. No, to Višnju nije nimalo tješilo. Njoj je to ime bilo teret kao malenom prvašiću pretrpana školska torba na leđima.

Zato je jednoga dana odlučila potražiti pomoć kod školske psihologinje. Bila je to jedna zrela, iskusna malina. Kad joj je Višnja rekla što je muči, ova joj se samo nasmiješila i rekla:

- Oh, dijete drago, potpuno te razumijem. I ja sam imala sličan problem. Moj je tata nekad davno obožavao neku pjevačicu koja se zvala Jagoda. Prezimena joj se ne sjećam. Što misliš, kako se ja zovem? Ali, zašto očajavaš? Pa moje me ime čini posebnom. Baš kao i tebe tvoje. I imala si sreće. Zamisli da ti se mamina prijateljica zvala, na primjer, Brokula? Ili Cvjetača?

Mala trešnja Višnja nije mogla vjerovati da stoji pred malinom Jagodom. Ništa joj nije bilo jasno. Ali, bilo joj je puno lakše.

Na putu natrag do učionice, prošla je pokraj sobe u kojoj je sjedila ravnateljica jabuka. Na vratima je pisalo – gospođa ravnateljica Dunja.

Višnji sada zaista ništa više nije bilo jasno. Odlučila je da zbog toga više neće razbijati glavu.

Autorica: Ana Baran, 4.c razred

OŠ Brestje

Voditeljica: Jasna Pastuović, učiteljica RN