AUTORITARNI RODITELJI su kombinacija ravnodušnih i zahtjevnih roditelja. Oni postavljaju mnoga pravila i zahtjeve djeci. Koriste nagrade i kazne kako bi pridobili djecu da slijede ta pravila i zahtjeve. Daju naredbe koje nisu skloni objašnjavati. Autoritarni roditelji su zahtjevni, ali ne i topli. Oni daju djeci malo slobode da sami odluče što će i kako raditi, te da čine vlastite izbore.
Nisko samopouzdanje i manjak odgovornosti pronađen je u adolescenata čiji su roditelji odbijali objašnjavati se s njima i objašnjavati svoje zahtjeve i pravila. Oni se ne nauče oslanjati na sebe, nego slušaju druge. Teško prave vlastite dobre izbore i kad pogriješe krive druge za to, vršnjake, odrasle koji imaju nerealne zahtjeve i sl. teško preuzimaju odgovornost za ono što rade i odlučuju.
Ukoliko su roditelji skloni kažnjavati pogreške (vikanjem ili fizičkim kaznama) djeca su sklona ili biti jako tiha i poslušna ili se prikloniti neprijateljskom ponašanju prema drugoj djeci, često slabijoj od sebe.
POPUSTLJIVO – BRIŽNI RODITELJI su kombinacija brižnih, toplih, suosjećajnih i popustljivih roditelja. Oni vjeruju da djeca moraju imati mnogo slobode (često i zato što je oni nisu imali) i da ne smiju biti kontrolirana od strane odraslih. Imaju malo ili nimalo kontrole nad djecom i posjeduju malo načina discipliniranja. Popustljivi roditelji obično daju djeci previše slobode, a time i previše odgovornosti, jer djeca ne znaju često dobro procijeniti što je dobro u nekoj situaciji napraviti ili kako postupiti. Oni jesu brižljivi i suosjećajni, ali nisu zahtjevni.
Takva djeca često imaju pozitivnu sliku o sebi, dobro mišljenje o sebi, čak i bolje nego što bi njihovi učitelji i vršnjaci o njima rekli. Mogu biti lošiji učenici, jer se ne umiju disciplinirati i ponašati odgovorno prema učenju, a često imaju i problema zbog lošeg i preslobodnog ponašanja u školi. Očekuju da ih svi prihvaćaju i vole bez obzira kako se ponašaju.
POPUSTLJIVO – RAVNODUŠNI RODITELJI su kombinacija hladnih, nesuosjećajnih roditelja koji su u isti mah i popustljivi. Oni su često takvi jer su previše umorni ili okupirani drugim stvarima da bi se mogli baviti pravilima i nadgledanjem njihovog izvršavanja. Te roditelje nekad nazivamo i zapostavljajućima. Oni nisu niti brižljivo suosjećajni, niti zahtjevni. Takva djeca mogu imati sve što im treba u materijalnom smislu, ali nekako rastu ostavljeni sami sebi.
Ona postižu najniže samopouzdanje (jedino djeca koju zlostavljaju kod kuće imaju niže samopoštovanje), jer imaju osjećaj da nisu posebno vrijedna i zanimljiva svojim roditeljima, pa onda niti drugima. Također razvijaju hladan odnos prema drugima i nemaju dobre socijalne vještine. Često su problematičnog ponašanja prema drugima ili prema njihovoj imovini. Kako bi osigurali osjećaj vlastite vrijednosti i važnosti skloni su manipulirati drugima i uspostaviti kontrolu nad njima.
BRIŽNO – ZAHTJEVNI RODITELJI su podržavajući, oni glasno iskazuju svoje standarde i kriterije, cijene samokontrolu i pružaju djeci objašnjenja za postojeća pravila. Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, ali roditelji imaju posljednju riječ u donošenju odluka. Ovakvi roditelji su brižljivi, suosjećajni i zahtjevni.
Ovakav stil, kažu ispitivanja, ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i adolescenta. Roditeljska brižljivost/suosjećajnost izgleda razvija socijalne vještine i snažnu sliku o sebi. Ona poručuju djetetu da nam je važno kako se osjeća i što misli. Zahtjevnost pomaže djeci razviti samokontrolu i suradljivost prema drugima. Rezultati istraživanja pokazuju da su djeca roditelja koji su bili zahtjevni imali manje problema u ponašanju i nisu bili skloni uzimanju droga. Kad su roditelji koristili objašnjenja kako bi utjecali na ponašanje djece i kad su nadgledali njihov životni stil, zdravlje, prijateljstva i školski život, djeca su odrasla u kompetentnije mlade ljude i imali više samopoštovanja nego ona čiji su roditelji koristili autoritarni stil kontrole ponašanja. Razgovor, objašnjavanje i obrazlaganje pravila je, očito, vrlo važno u odgajanju.
.png)
.png)
.png)
.png)
.png)
